Pisanje
Već godinama razmišljam o tome kako trebam početi pisati. I počela sam! Negdje na drugoj godini faksa, kad smo radili hrvatsku književnost moderne i postmoderne. Mislim da je prvi tekst koji me nadahnuo bio Kiklop Ranka Marinkovića. "'Možda ste i pjesnik', reče ona i bojažljivo ga pogleda. 'Nisam. Nemam talenta. Odviše pjesama znam napamet, pa sve što bih pokušao bilo bi nalik na neku od tih pjesama.'" Melkiorova razmišljanja o tome kako ne piše pjesme zato što ih previše zna napamet pa misli da ne bi bio originalan i mene su navela na razmišljanje o pisanju. Da, svi smo jedinstveni, ali istodobno je neizbježno da o nečemu jednako razmišljamo. Odrastamo u sličnim uvjetima, u jednoj kulturi, koja sad već postaje i globalna. Svi imamo neku zajedničku prošlost, povijest. I zapravo, koliko god bili različiti, toliko smo jednaki. Muče nas jednaki strahovi, vesele nas jednake stvari, kao što nas i jednake ljute. Ponekad. Nije to loše. To ne umanjuje našu vrijednost.