Krobuk

Kako ostati mentalno zdrav, odnosno barem donekle normalan, u ovom ludom vremenu - pitanje je na koje već neko vrijeme tražim odgovor, a postavila ga je i Elif Shafak u svome eseju Kako sačuvati mentalno zdravlje u doba podjela , koji je kod nas izdala Hena com . Riječ je o vrlo aktualnoj knjižici, koja se dotiče i koronakrize, a u kojoj autorica o problemima današnjeg društva progovara iskreno, otvoreno, s mnogo empatije i razumijevanja.  Priča = čovjek Shafak nas u svoja promišljanja uvodi pričom o svom djetinjstvu i problemu svladavanja slova, kada je i počela njezina naklonost prema slabijima, obespravljenima, onima u sjeni - svima onima čiji se glas ne čuje, a kako kaže: "Biti lišen glasa znači biti lišen utjecaja na vlastiti život." U tom kontekstu ističe i važnost priča za čovjeka, koju i ja stalno iznova osvješćujem . "Priče nas spajaju, neispričane priče drže nas razdvojenima. Sačinjeni smo od priča - onih koje su se dogodile, onih koje se još uvijek događaju u

Vjerujem da je većini nas dobro poznata Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić, priča o staroj majci, njezinu "budalastom" sinu i snahi guji. Kada smo kao djeca čitali tu, možda i najpoznatiju, bajku Hrvatskog Andersona, uvijek smo žalili sirotu staricu koja je gotovo izgubila sina, pa i vlastiti život, zbog zle zmije koju je oženio jer je bio "dobričina, plašljiv i stidljiv momčić" koji nije imao hrabrosti odbiti je, ali se zato poslije hrabro suprotstavljao majci kad god bi govorila nešto protiv njegove žene. Čitajući je ponovno neki dan, doživjela sam je na neki potpuno drukčiji način, iz neke nove perspektive. Zapitala sam se:  Što ako majka i nije tako velika žrtva kao što se to čini, nego jednostavno nije mogla prihvatiti činjenicu da više nije središte života svog sina? Djetetovo osamostaljenje od roditelja Pojasnit ću, nemojte me unaprijed osuditi. Priča je napisana tako da u nama budi suosjećanje s jadnom staricom koju je sin "pazio kao ikonu" - s