Krobuk

I want it all, I want it all, I want it all and I want it now... Mi, djeca 21. stoljeća, navikli smo sve dobiti odmah, a sve se više toj ideji približavaju i oni stariji. Fali ti društvo - nazoveš ga, javiš mu se putem društvenih mreža, dođeš do njega autom. Usamljen si - nađeš nekoga u tren oka, u samo nekoliko klikova, dovoljno je nekoliko puta pomaknuti prst udesno - i - hop - eto ga! Uvijek se nađe netko za akciju. Pije ti se kava - pripremiš instant - nemaš vremena za tursku. Jede ti se - odeš do Megića, restaća, pekarnice, dogotoviš nešto polugotovo, odmrzneš nešto zamrznuto. Želiš biti zdrav - uzmeš vitamine u kapsuli. Želiš biti fit - naručiš čudotvorni napitak od kojeg se tope kilogrami. Želiš biti produhovljen - pročitaš nekoliko Oshovih ili Budinih citata na internetu - i eto te! Želiš malo pažnje - objaviš (polu)golu fotku. ... Navikli smo dobiti sve odmah. Sve kontrolirati. Sve planirati. Ničemu ne posvetiti više od pet minuta svojega dragocjenog vremena - koje trošimo skr

"Daleko na pučini morskoj voda je tako modra kao što su latice najljepšeg različka, a bistra poput najčistijeg prozirca, ali je i veoma duboka, dublja nego što ijedno sidro može doseći; mnogo bi crkvenih tornjeva valjalo nastaviti jedan na drugi da bi sa dna morskog dosegli na površinu. A na dnu mora borave morske vile ili sirene." Početak je to Male sirene , jedne od najpoznatijih bajki Hansa Christiana Andersena. Ne znam za vas, ali meni je sve donedavno prva asocijacija na spomen male sirene bila djevojka crvene kose i zelena repa koja ima prijatelja Sebastijana, sanja o ljudskom svijetu i zaljubi se u princa Erika, zbog kojeg poprimi ljudski oblik te su, bez obzira na sve neprilike, na kraju zajedno - sretni i veseli. Pomalo žalosno, ali najprije se sjetim Disneyjeve animirane verzije. Nemam ništa protiv Disneyja. Dapače, dragi su mi njegovi crtići i shvaćam da ljudi vole sretne svršetke. No okrenimo se Andersenovoj bajci. Čežnja za nedostižnim Na početku bajke autor opis