Krobuk

Kad vidimo da su glavni likovi u djelu djeca i životinje, najčešće pomislimo kako je riječ o dječjoj priči. Učili su nas još u osnovnoj školi da su priče sa životinjskim likovima koji imaju ljudske osobine basne i uglavnom smo ih povezivali s djecom. Ona, naime, imaju razvijeniju maštu pa lakše zamisle, primjerice, lik krtice koja obožava tortu * . Ipak,  Dječak, krtica, lisica i konj Charlieja Mackesyja priča je namijenjena svim uzrastima. Odrasle podsjeća na istinske životne vrijednosti, a djecu uči onome što je doista važno u životu. Tako njezin autor na početnim stranicama poručuje: "Ova knjiga je za svakoga, svejedno jeste li osamdesetogodišnjak ili osmogodišnjak (...) Nadam se da će vas (...) ohrabriti da živite odvažnije, da budete ljubazniji i blaži prema sebi i drugima. I da zatražite pomoć kad vam je potrebna - to je čin hrabrosti." Kako odrastamo, sve više shvaćamo da granica između knjige za djecu i one za odrasle nije čvrsta. Štoviše, često nam je najpotrebniji ...

Što je sreća? Koliko vanjske okolnosti utječu na to kako je osjećamo? Je li sretan čovjek onaj koji ustaje svakog jutra zadovoljan sobom, koji ne žali zbog prošlosti, prihvaća sadašnjost i ne boji se budućnosti? Možemo li biti istinski sretni u vrijeme krize - financijske, ljubavne, krize identiteta? Postoje li sretniji i nesretniji narodi? Može li se to izmjeriti i kako? Ovim se pitanjima 'pozabavio' David Machado u knjizi Prosječni indeks sreće . Utjecaj krize na pojedinca i zajednicu U središtu je priče Portugalac Daniel koji je, nakon što je njegovu zemlju pogodila ekonomska kriza, ostao bez posla, a žena i djeca odselili su se u drugi dio države. Osim toga, jedan od dvojice njegovih najboljih prijatelja završio je u zatvoru jer je opljačkao benzinsku postaju, a drugi je u dubokoj depresiji i godinama nije izašao iz kuće. "Vrlo brzo stanje je postalo iznimno teško. Ili je možda uvijek bilo tako, možda je svijet uvijek bio kompliciran", kaže Daniel i dodaje: "...

"Daleko na pučini morskoj voda je tako modra kao što su latice najljepšeg različka, a bistra poput najčistijeg prozirca, ali je i veoma duboka, dublja nego što ijedno sidro može doseći; mnogo bi crkvenih tornjeva valjalo nastaviti jedan na drugi da bi sa dna morskog dosegli na površinu. A na dnu mora borave morske vile ili sirene." Početak je to Male sirene , jedne od najpoznatijih bajki Hansa Christiana Andersena. Ne znam za vas, ali meni je sve donedavno prva asocijacija na spomen male sirene bila djevojka crvene kose i zelena repa koja ima prijatelja Sebastijana, sanja o ljudskom svijetu i zaljubi se u princa Erika, zbog kojeg poprimi ljudski oblik te su, bez obzira na sve neprilike, na kraju zajedno - sretni i veseli. Pomalo žalosno, ali najprije se sjetim Disneyjeve animirane verzije. Nemam ništa protiv Disneyja. Dapače, dragi su mi njegovi crtići i shvaćam da ljudi vole sretne svršetke. No okrenimo se Andersenovoj bajci. Čežnja za nedostižnim Na početku bajke autor opis...

"Opet sam se sjetio Jorgea", kaže Demián - dobro poznat lik svima koji su pročitali knjigu Ispričat ću ti priču Jorgea Bucaya - u uvodnom dijelu njezina nastavka, Računaj na mene . Mladić koji je tražio odgovore na neka osnovna životna pitanja, sada, 15-ak godina poslije, ponovno se osjeća pomalo izgubljeno; iza njega je neuspjeli brak s njegovom velikom ljubavi, na poslu je uspješan, ali to ga više ne ispunjava, osjeća da ima problem sa ženama, odnosno s vezivanjem, a udaljio se i od članova obitelji, pa i prijatelja (njegova prijateljica krivnju svaljuje na krizu srednjih godina). Shvaća da mu je potrebna pomoć i sjeća se kako mu je Debeli na rastanku rekao da uvijek može računati na njega, stoga ga odluči potražiti. Ne zaključuj prije nego što je gotovo Stariji Demián meni je iritantniji, naporniji, kao da su još izraženije kontradiktornosti koje izgovara i čini. Iritira me, a onda se sjetim dobro mi poznate ideje da nam najviše na drugome smeta ono čime na sebi nismo zad...

Pričanje priča alat je kojim se koristimo od davnina. Nekad ih pričamo kako bismo se zabavili ili si skratili vrijeme, no prisjetimo li se bajki i priča koje smo čuli ili pročitali u djetinjstvu, sjetit ćemo se da je svaka od njih imala i neku poruku, posebno značenje. One su nas hrabrile, tješile, pokazivale nam put, neku drugu perspektivu... Ne čudi tako što su se pojedine priče prenosile s koljena na koljeno, s generacije na generaciju, iz stoljeća u stoljeće. Priča ima i terapeutsku moć, a to je jako dobro prepoznao Jorge Bucay - majstor pričanja priče. Najavila sam da ću sigurno i ovdje pisati o njegovoj najpoznatijoj knjizi, Ispričat ću ti priču , koja za mene ima posebno značenje. Knjiga je koncipirana kao razgovor između mladića Demiána i terapeuta Debelog (Jorgea). Demián dolazi na terapiju Debelomu jer ga muče neka pitanja s kojima se susreću mnoge mlade osobe koje pokušavaju pronaći ispravan smjer za svoj život: kako bih trebao živjeti, koja je moja svrha, tko sam ja, zašto ...

Jedna od knjiga koje su ostavile najsnažniji dojam na mene, kao i na moj doživljaj svijeta te ljudi, zasigurno je Kradljivica knjiga Markusa Zusaka. Na prvi pogled, s obzirom na to da još nisam bila naviknula čitati velike knjige, prepala sam se njezine veličine i broja stranica. Bilo je to negdje na kraju srednje škole. Tijekom preddiplomskog studija ipak sam je odlučila kupiti - i napokon pročitati. Vrlo brzo shvatila sam kako doista nije bilo ikakva razloga za strah od tolikog broja stranica jer sam je pročitala u dahu. I dalje je jedna od najdivnijih knjiga koje sam pročitala. Kao i jedna od onih koje su jaaako utjecale na moje emocije. Plakala sam na mnogo dijelova i posljednjih pedesetak stranica u komadu. A ono čemu me je naučila i na što me je podsjetila jest: Svaka je knjiga vrijedna. Bez obzira na njezinu tematiku ili funkciju, ona ima iznimno veliku vrijednost. Može smiriti ljude u vrlo teškim i stresnim životnim situacijama. Može podučavati. Može imati snažan utjecaj. ...