Terapeutska moć priča
Pričanje priča alat je kojim se koristimo od davnina. Nekad ih pričamo kako bismo se zabavili ili si skratili vrijeme, no prisjetimo li se bajki i priča koje smo čuli ili pročitali u djetinjstvu, sjetit ćemo se da je svaka od njih imala i neku poruku, posebno značenje. One su nas hrabrile, tješile, pokazivale nam put, neku drugu perspektivu... Ne čudi tako što su se pojedine priče prenosile s koljena na koljeno, s generacije na generaciju, iz stoljeća u stoljeće. Priča ima i terapeutsku moć, a to je jako dobro prepoznao Jorge Bucay - majstor pričanja priče. Najavila sam da ću sigurno i ovdje pisati o njegovoj najpoznatijoj knjizi, Ispričat ću ti priču, koja za mene ima posebno značenje.
Knjiga je koncipirana kao razgovor između mladića Demiána i terapeuta Debelog (Jorgea). Demián dolazi na terapiju Debelomu jer ga muče neka pitanja s kojima se susreću mnoge mlade osobe koje pokušavaju pronaći ispravan smjer za svoj život: kako bih trebao živjeti, koja je moja svrha, tko sam ja, zašto me drugi ne shvaćaju, zašto mi lažu, zašto ne znam biti zadovoljan kad nemam velikih problema, jesu li moji roditelji poludjeli... Jorge za svako njegovo pitanje ima spremnu priču, u kojoj se nalazi i njegov odgovor. Pritom treba naglasiti jedno: nema univerzalnog točnog odgovora. Svatko ih otkriva za sebe i odlučuje što će učiniti s tim spoznajama.
"Odgovor na tvoja pitanja nemam ja nego ti", kaže Debeli.
Ova je knjiga prava riznica priča iz raznih dijelova svijeta, različitih razdoblja i kultura, a time i poruka, no naravno da ne mogu prenijeti sve. Ipak, izdvojila sam neke priče i neke poruke koje su meni ponudile odgovore koje sam tražila ili su me zasad samo potaknule na razmišljanje.
Okovani slon
Čini mi se da je prilikom pisanja najteže oblikovati dobar uvod i dobar zaključak. Bucay, izgleda, nema problema s tim jer je ovu knjigu započeo vrlo efektnom pričom o okovanom slonu. Ukratko, dječak ugleda golemog i snažnog cirkuskog slona koji je noću vezan za slabašan kolac. Pita se zašto ne pobjegne - jer dovoljno je snažan da se oslobodi i živi kako želi. Odgovor se krije u kolcu. Slon je, naime, kad je tek doveden u cirkus, bio vezan za sličan takav kolac. Pokušavao se osloboditi, borio se svaki dan i uvijek bi pao od iscrpljenosti. Svakodnevno je pokušavao, sve dok nije shvatio da ne može, da nije dovoljno snažan. Jer u tom trenutku to nije bio, a nitko mu nije pomogao. S godinama je slon rastao, kao i njegova snaga. Kolac je pak ostao gotovo isti. No ta golema životinja nije bila svjesna svoje snage, svoje moći, jer je ostala u onom dječjem uvjerenju i iskustvu kad nije mogla.
Pročitavši je, zapitala sam se koji je moj kolac. Što ja mislim da ne mogu, a trebala bih pokušati ponovno? Odgovor mi je, naravno, instantno došao. To nije automatski rješenje, ali pomaže osvijestiti i daje snagu za ponovni pokušaj.
Žabe u vrhnju
Priča glasi ovako: dvije žabice upale su u vrhnje, što je bilo kao da su se našle u živom pijesku. Jedna je shvatila da nema smisla boriti se i lamatati jer će ionako umrijeti, pa se pustila, potonula i umrla. Druga je također bila svjesna da će umrijeti, ali je odlučila boriti se do kraja. Lamatala je i lamatala - sve dok se vrhnje nije pretvorilo u putar. Tada je izišla i odskakutala dalje.
Druga žabica u trenutku odluke rekla je:
"Ne želim umrijeti ni sekundu prije no što kucne čas."
To me je potaknulo na razmišljanje o smislu života, nakon čega sam zaključila kako smisao, odnosno poanta nije pronaći neko dublje značenje. Naravno, možemo promišljati o tome, pronaći neki svoj smisao, nešto što nas motivira, tjera da ustrajemo. Ali možda je bit upravo u toj ustrajnosti, neodustajanju - jednostavno življenju kako najbolje znamo i umijemo. Ne možemo znati što nas čeka, koliko će trajati, ali možemo dati sve od sebe.
Za vrč vina
Jedan je vladar bio vrlo zadovoljan svojim kraljevstvom, pa je odlučio ukinuti porez. Zemlja je bila bogata vinogradima, a svi su stanovnici proizvodili kvalitetno vino, koje su uspijevali prodati po cijenama u skladu s kvalitetom. Zato je vladar zaključio da će svaki građanin, odnosno svaka obitelj, jednom na godinu donijeti litru svojega vina, sve će se ulijevati u jednu veliku bačvu od 15 tisuća litara i od prodaje toga zajedničkog vina - koje je moralo biti spoj svega najboljeg u zemlji - namirit će se svi troškovi kraljevstva. Kad je došao taj dan kad su građani trebali donijeti po litru vina, bila je velika svečanost. Svi su slavili vladara i njegovu velikodušnost zbog ukidanja poreza, a na kraju dana, nakon što su svi ulili svoje vino, vladar je odlučio kušati tu čarobnu mješavinu najboljega od najboljeg. Bio je u najmanju ruku šokiran kad je shvatio kako ta mješavina nema ni okusa ni mirisa. Naime, svaki je građanin pomislio jedno: ulijem li umjesto vina u bačvu od 15 tisuća litara vodu, nitko neće primijetiti razliku.
Često mislimo da smo samo mala kap u moru ljudi na ovome svijetu i da svojim postupcima ne možemo učiniti razliku. Jer ionako to nitko neće primijetiti. Što moje malo veselje, sitna dobra djela, znače za ovaj veliki svijet? Mislimo li svi tako, nećemo postići ništa. No promijenimo li svoja uvjerenja, itekako možemo napraviti promjene. Svatko je od nas vrijedan i potezi svakoga od nas čine razliku. Jedan vrč vode u 15 tisuća litara vina možda se ne primjećuje, ali ako svi pomisle isto, 15 tisuća litara vina postaje 15 tisuća litara vode.
Ura koja je stala na sedam
Priča Giovannija Papinija koju prenosi Bucay govori o satu koji je stao. Ipak, dva puta na dan pokazuje točno vrijeme. Autor svoj život uspoređuje s tim satom i zaključuje:
"Znam da je život, pravi život, zbroj onih trenutaka koji nam, ma koliko kratkotrajni bili, omogućuju da osjetimo sklad svemira."
Ne možemo od života očekivati svakodnevni vatromet. Ne možemo očekivati stalnu sreću, veselje, ushit. Svijet je sastavljen od suprotnosti. Svjetlo ne bismo prepoznali da ne postoji tama. Sve je yin i yang. Tako bez teških trenutaka ne bismo rasli i ne bismo bili svjesni onih sretnih.
Kralj koji je htio biti hvaljen
Jedan je kralj najviše na svijetu volio sebe, pa je dao podići svoj kip kojem se svaki dan klanjao. Zatim je odlučio proširiti svoju religiju i natjerati druge da mu se pridruže. Tako su mu njegovi vojnici doveli intelektualca, svećenika i prosjaka - prve ljude na koje su naišli - koji su trebali izvršiti njegovu naredbu i postati njegovi sljedbenici. Intelektualac i svećenik pronašli su opravdanja i odlučili se pokloniti kraljevu kipu kako bi sačuvali svoj život. Prosjak, koji nije imalo što izgubiti - osim samopoštovanja - odbio je naredbu. Objasnivši kralju kako smatra da ne vrijedi raditi budalu od sebe kako bi preživio, kralj je preispitao svoje postupke i shvatio da je pogriješio. Naučio je lekciju.
"Čini mi se da je dostojanstvo, samopoštovanje (...) tako vrijedno da je uvijek preskupo plaćati njime."
Saditelj datulja
Priča o starcu koji sadi datulje iako je svjestan da vrlo vjerojatno neće doživjeti plodove ističe neki viši životni cilj. Još jednom pokazuje kako smo svi povezani.
"Ja sadim danas da drugi sutra mogu jesti datulje koje sadim... I makar to samo bilo u čast onoga neznanca, moj posao vrijedi truda."
Ne živimo sami (za sebe). Naši postupci ne oblikuju samo naš život nego i živote drugih ljudi - onih koji nas u ovom trenutku okružuju i onih koji dolaze za nama. Ne žanjemo uvijek ono što sijemo, kao što nisu ni oni prije nas. Moja dobra djela možda izravno neće koristiti meni, ali će koristiti nekome drugome. To se često ističe kad je riječ o ekološkoj osviještenosti i zaštiti planeta. Ljudi se vrlo često ponašaju neodgovorno prema prirodi, kao da nisu dio nje, jer za njih to naočigled nema nikakvih posljedica. A istodobno se sve više mladih boji i odlučuje ne imati djecu jer su svjesni u kakvom svijetu žive te se boje da će biti samo gore. I dalje sam pozitivna i vjerujem da može biti bolje ako svi u golemu bačvu ulijemo vino, a ne vodu. Možemo učiniti razliku!
Odbacivanje samoga sebe
Zaključna poruka ove knjige, efektna kao i početna, ona je o ponovnom prihvaćanju samoga sebe.
"Sve je počelo onog sivog dana kad si prestao s ponosom govoriti: 'Ja jesam!' I, pomalo zbunjen i preplašen, spustio si glavu i zamijenio svoje riječi i držanje razmišljanjem: 'Ja bih trebao biti...'"
I ovaj osvrt mogu završiti samo lijepim željama za sve vas koji čitate. S vremena na vrijeme zastanite i propitajte svoje postupke, emocije, mišljenja, uvjerenja. Razmislite o tome što činite za sebe, ljude koji vas okružuju, društvo, pa i cijeli planet. Razmislite o onome što možete učiniti. Što želite učiniti. Želim vam sreću u pronalaženju odgovora, u ostvarivanju onoga što ste si naumili. I želim vam da prigrlite i prihvatite sebe!
Primjedbe
Objavi komentar