Krobuk

Jaaako dugo nisam napisala osvrt ovdje na blogu. Što zbog nedostatka vremena, što zbog nedostatka volje, inspiracije i knjiga o kojima vrijedi napisati više rečenica nego što stane u post na Instagramu. Osim toga, nije baš motivirajuće pisati dulje forme u svijetu koji želi sve sad i ovdje, po mogućnosti sa što manje teksta. Ipak, nakon što sam pročitala Atomske navike Jamesa Cleara, odlučila sam se raspisati. Želim s vama podijeliti njegove ideje i savjete. "Spoj vaših navika može vas unaprijediti ili unazaditi" , kaže Clear ističući veliku moć postupaka koje redovito izvodimo svjesno i nesvjesno. Uz to dodaje: "kvaliteta naših života ovisi o kvaliteti naših navika." Velika većina knjige sastoji se od savjeta za kreiranje "dobrih" i prekidanje "loših" navika. Stavljam ih pod navodnike jer zapravo ne postoje dobre ili loše navike. Postoje navike koje su dugoročno štetne ili korisne za nas, objašnjava Clear, koji zbog jednostavnijeg prenošenja po...

Ako pratite moj blog od početaka, a pogotovo ako me poznajete, vrlo vjerojatno znate da jako volim Jorgea Bucaya. Kao pravi fan, kupila sam i pročitala sve njegove knjige, osim najnovije koja je kod nas izašla prošle godine. Posljednja mi je od tih prethodno objavljenih ostala Voljeti se otvorenih očiju  koju je napisao sa Silvijom Salinas. Jako mi se svidio naslov jer sam već u startu imala ideju o čemu bi moglo biti riječi, a s tom se idejom i ja slažem - o ljubavi koja nije slijepa, nego postoji unatoč svijesti o nesavršenosti voljene osobe. Naravno da je sladak i primamljiv onaj osjećaj zaljubljenosti koji imamo u počecima upoznavanja i veze, ali u tom razdoblju vrlo često ne vidimo osobu realno; sviđa nam se što joj se sviđamo, volimo uzbuđenje, leptiriće u trbuhu... No najvažnije je ono što je iza toga, što je stvarno, što ostaje nakon što prođe zaljubljenost (a proći će kad-tad); kakva je ta osoba zapravo, prihvaćamo li je u potpunosti - sa svim vrlinama i manama. Stvarnost...

O "Maloj pariškoj knjižari" Nine George pročitala sam samo pozitivne komentare. Kada sam počela istraživati, otkrila sam da je u središtu romana ideja o knjigama kao lijekovima. Glavni lik, naime, posjeduje ploveću knjižaru koju je nazvao Pharmacie littéraire, odnosno Književna ljekarna. Monsieur Perdu knjige preporučuje kao što ljekarnik propisuje lijekove - za liječenje svake psihičke tegobe pronalazi odgovarajuće književno djelo. Ta me ideja, kao ljubiteljicu čitanja, oduševila jer i sama vjerujem u ljekovita svojstva knjiga, a iskustvo mi je pokazalo da su za njihov odabir presudni trenutak i situacija u kojoj se nalazimo. Tako nam određena knjiga možda ne sjedne u dvadesetima, kada tek ulazimo u svijet odraslih, ali nam u pedesetima, nakon što štošta proživimo, počne imati smisla. A tako nam i ista knjiga u različitim životnim razdobljima otkriva drukčije poruke. Neke od njih jednostavno nisu za nas, za neke još samo nismo spremni, neke smo prerasli... Moram priznati da...