Krobuk

"Tvoja mučnina ti treba. Ona je poruka. Reći će ti što ti je." Prvi je to citat koji sam si zapisala čitajući " Izgubljene veze " Johanna Harija. A tijekom tog razdoblja i ja sam osjećala neku vrstu mučnine . Nisam je pročitala u dahu. Mučila sam se dok sam prolazila pojedinim stranicama - što zbog nekih vanjskih uvjeta, što zbog unutarnjih. Ova me je knjiga dovela do nekih spoznaja koje još pokušavam probaviti. No i to je neki znak, neka poruka. Zar ne? Johann Hari proučio je velik broj istraživanja i razgovarao s mnogim ljudima promišljajući o uzrocima i rješenjima za depresiju i anksioznost te donio zaključke koje je zapisao u ovoj knjizi. Uz to je zabilježio svoje misli i osjećaje te vlastitu borbu s tom bolešću koja kao da je zavladala suvremenim svijetom. Opisuje svoj put - od shvaćanja depresije kao slabosti i greške u radu mozga, preko poricanja i izbjegavanja propitkivanja vlastitih uvjerenja te prepuštanja antidepresivima do ideje o gubitku povezanosti ...