Krobuk

I want it all, I want it all, I want it all and I want it now... Mi, djeca 21. stoljeća, navikli smo sve dobiti odmah, a sve se više toj ideji približavaju i oni stariji. Fali ti društvo - nazoveš ga, javiš mu se putem društvenih mreža, dođeš do njega autom. Usamljen si - nađeš nekoga u tren oka, u samo nekoliko klikova, dovoljno je nekoliko puta pomaknuti prst udesno - i - hop - eto ga! Uvijek se nađe netko za akciju. Pije ti se kava - pripremiš instant - nemaš vremena za tursku. Jede ti se - odeš do Megića, restaća, pekarnice, dogotoviš nešto polugotovo, odmrzneš nešto zamrznuto. Želiš biti zdrav - uzmeš vitamine u kapsuli. Želiš biti fit - naručiš čudotvorni napitak od kojeg se tope kilogrami. Želiš biti produhovljen - pročitaš nekoliko Oshovih ili Budinih citata na internetu - i eto te! Želiš malo pažnje - objaviš (polu)golu fotku. ... Navikli smo dobiti sve odmah. Sve kontrolirati. Sve planirati. Ničemu ne posvetiti više od pet minuta svojega dragocjenog vremena - koje trošimo skr...

Kirka je roman autorice Madeline Miller za koji sam saznala prije nekoliko mjeseci - i zapisala ga na popis za čitanje, uz mnoge druge. Kako je protjecalo vrijeme u izolaciji, završila sam knjigu koju sam počela čitati prije nego što se sve ovo s koronom zahuktalo. Trebala mi je neka nova. Pogledala sam na policu s knjigama, onu gdje su mi poredane knjige koje još nisam pročitala, i nijedna me nije privukla. Ima tu krimića, lektire, duhovne literature... Ne znam ni odakle mi sve to. Osjećala sam neku prazninu. Danima sam uživala u Hararijevu Sapiensu i sad sam došla do kraja. I nemam što čitati (kao kada dođete pred ormar i pomislite kako nemate što obući). U međuvremenu je došla plaća i odlučila sam se počastiti knjigama, između ostalih i Kirkom . Nekoliko dana poslije napokon su stigle i nakon kratkog vijećanja koju odabrati prvu, počelo je moje čarobno mitološko putovanje s Kirkom - velikom čarobnicom, Helijevom kćeri, ljubavnicom veličanstvenih ljudi i ne toliko veličanstvenog boga...