Krobuk

Tijekom faksa, kako sam u jednom periodu bila članica kluba studenata kroatologije, imala sam priliku prisustvovati večeri poezije uz Leu Brezar . Ta mi je večer ostala u jako lijepom sjećanju. Iako ne pamtim detalje, sjećam se topline kojom je Lea zračila i sreće koja me ispunjavala dok sam je slušala, a stihove njezine pjesme Zaljubi se u mene  otad do danas držim uokvirene na polici. Već je tada predstavljala svoj prvi roman Superjunakinje , no on je do mene došao tek prošle godine zahvaljujući giveawayu drage Tihane -  Knjigožderonje , a godinu dana poslije konačno je došao i na red za čitanje. Problem se ne rješava ignoriranjem, nego suočavanjem Priča je to o četiri žene - savršena, destruktivna, kraljica drame i nikad sama - koje su se našle u psihijatrijskoj bolnici. Njih su četiri, kao i situacije koje su ih dovele tamo, vrlo različite. Ipak, srž je njihovih problema jednaka - ignoriranje . Kako kaže jedna od njih:  „Svijet se ne urušava radi grešaka, već radi naš...

Koliko ste puta čuli neku staru izreku i zapitali se je li to doista tako, je li ona stvarno mudra ili je prava mudrost upravo s druge strane? Jedna je od njih "U nadi je spas". Pitam se spašava li nas nada doista i ako da, od čega? Definitivno nam na neki način olakšava svakodnevicu, no možemo li zato zaključiti da je u njoj spas? Mark Manson u svojoj knjizi Sve je s**bano bavi se tom temom; ističe važnost nade za čovjeka, ali nudi i alternativu služeći se pritom, među ostalim, spoznajama filozofije. Problemi suvremenog čovjeka Ne trebamo biti izrazito negativne osobe da bismo zaključili kako je mnogo toga na ovom svijetu sjebano. Dovoljno je pogledati oko sebe: onečišćenje okoliša, jačanje ekstremnih politika i ideologija, širenje mržnje putem medija, osobito društvenih mreža, toksični obiteljski odnosi, nasilje, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta... Ipak, jednako tako možemo uočiti da se štošta promijenilo na bolje: nema više velikih ratova, pronašli smo lijekove za ...

Ako pratite moj blog od početaka, a pogotovo ako me poznajete, vrlo vjerojatno znate da jako volim Jorgea Bucaya. Kao pravi fan, kupila sam i pročitala sve njegove knjige, osim najnovije koja je kod nas izašla prošle godine. Posljednja mi je od tih prethodno objavljenih ostala Voljeti se otvorenih očiju  koju je napisao sa Silvijom Salinas. Jako mi se svidio naslov jer sam već u startu imala ideju o čemu bi moglo biti riječi, a s tom se idejom i ja slažem - o ljubavi koja nije slijepa, nego postoji unatoč svijesti o nesavršenosti voljene osobe. Naravno da je sladak i primamljiv onaj osjećaj zaljubljenosti koji imamo u počecima upoznavanja i veze, ali u tom razdoblju vrlo često ne vidimo osobu realno; sviđa nam se što joj se sviđamo, volimo uzbuđenje, leptiriće u trbuhu... No najvažnije je ono što je iza toga, što je stvarno, što ostaje nakon što prođe zaljubljenost (a proći će kad-tad); kakva je ta osoba zapravo, prihvaćamo li je u potpunosti - sa svim vrlinama i manama. Stvarnost...