Pisanje
Već godinama razmišljam o tome kako trebam početi pisati. I počela sam! Negdje na drugoj godini faksa, kad smo radili hrvatsku književnost moderne i postmoderne. Mislim da je prvi tekst koji me nadahnuo bio Kiklop Ranka Marinkovića.
"'Možda ste i pjesnik', reče ona i bojažljivo ga pogleda. 'Nisam. Nemam talenta. Odviše pjesama znam napamet, pa sve što bih pokušao bilo bi nalik na neku od tih pjesama.'"
Melkiorova razmišljanja o tome kako ne piše pjesme zato što ih previše zna napamet pa misli da ne bi bio originalan i mene su navela na razmišljanje o pisanju. Da, svi smo jedinstveni, ali istodobno je neizbježno da o nečemu jednako razmišljamo. Odrastamo u sličnim uvjetima, u jednoj kulturi, koja sad već postaje i globalna. Svi imamo neku zajedničku prošlost, povijest. I zapravo, koliko god bili različiti, toliko smo jednaki. Muče nas jednaki strahovi, vesele nas jednake stvari, kao što nas i jednake ljute. Ponekad. Nije to loše. To ne umanjuje našu vrijednost.
Zajedničko nam je i da smo svi jednako vrijedni te da svi jednako zaslužujemo ljubav.
Godinama sam razmišljala i onda mi se nekako sve razjasnilo. Možda bih i prije shvatila. Samo sam trebala više osluškivati što mi govore moje misli, moji osjećaji, pa čak i moje tijelo. Meni je pomogla jedna meditacija - kojoj je cilj bio otvaranje srca. Naravno da sam čitala i mnoge motivacijske tekstove uspješnih ljudi koji su se odvažili raditi ono što vole. Naravno da cijenim poticaje koje sam dobila od svih tih ljudi, koji me ni ne poznaju, ali su željeli potaknuti druge da dožive ono što su oni doživjeli. Razmišljala sam o tome što volim, u čemu sam dobra, koja bi bila moja ciljana publika - kome zapravo pišem. Brinula sam se jesam li uistinu dobra u tome ili sam to samo umislila. Treba li doista netko to pročitati. Treba li svijetu još jedan bloger koji dijeli neke svoje misli kao da su posebne i kao da već netko prije nije o tome pisao. Ali onda sam si rekla - a zašto ne?! Zašto ne bih podijelila s nekim svoja razmišljanja? Pa što ako je netko to već napisao? Pa što ako nisam originalna? Književnost stalno iznova obrađuje neke univerzalne teme, samo im mijenja oblik, formu, kut gledanja... Zašto svejedno ne bih pisala ako me to veseli?
Svi zaslužujemo sreću.
Zato sam odlučila ovdje zapisati svoje misli o pročitanim knjigama. Što sam primijetila čitajući ih, što sam naučila iz njih, što sam osjetila, u kojem sam se liku prepoznala, koje sam citate izdvojila... Jednostavno - što je meni poručila pročitana knjiga. Nadam se da će mi se netko priključiti na ovome mojem putu i da će podijeliti sa mnom svoja razmišljanja. Stvorimo zajednicu koja uživa u čitanju, ali još više u onome što iz svake knjige dobivamo!
Zajedničko nam je i da smo svi jednako vrijedni te da svi jednako zaslužujemo ljubav.
Godinama sam razmišljala i onda mi se nekako sve razjasnilo. Možda bih i prije shvatila. Samo sam trebala više osluškivati što mi govore moje misli, moji osjećaji, pa čak i moje tijelo. Meni je pomogla jedna meditacija - kojoj je cilj bio otvaranje srca. Naravno da sam čitala i mnoge motivacijske tekstove uspješnih ljudi koji su se odvažili raditi ono što vole. Naravno da cijenim poticaje koje sam dobila od svih tih ljudi, koji me ni ne poznaju, ali su željeli potaknuti druge da dožive ono što su oni doživjeli. Razmišljala sam o tome što volim, u čemu sam dobra, koja bi bila moja ciljana publika - kome zapravo pišem. Brinula sam se jesam li uistinu dobra u tome ili sam to samo umislila. Treba li doista netko to pročitati. Treba li svijetu još jedan bloger koji dijeli neke svoje misli kao da su posebne i kao da već netko prije nije o tome pisao. Ali onda sam si rekla - a zašto ne?! Zašto ne bih podijelila s nekim svoja razmišljanja? Pa što ako je netko to već napisao? Pa što ako nisam originalna? Književnost stalno iznova obrađuje neke univerzalne teme, samo im mijenja oblik, formu, kut gledanja... Zašto svejedno ne bih pisala ako me to veseli?
Svi zaslužujemo sreću.
Zato sam odlučila ovdje zapisati svoje misli o pročitanim knjigama. Što sam primijetila čitajući ih, što sam naučila iz njih, što sam osjetila, u kojem sam se liku prepoznala, koje sam citate izdvojila... Jednostavno - što je meni poručila pročitana knjiga. Nadam se da će mi se netko priključiti na ovome mojem putu i da će podijeliti sa mnom svoja razmišljanja. Stvorimo zajednicu koja uživa u čitanju, ali još više u onome što iz svake knjige dobivamo!
Primjedbe
Objavi komentar