Krobuk

Jedna od knjiga koje su ostavile najsnažniji dojam na mene, kao i na moj doživljaj svijeta te ljudi, zasigurno je Kradljivica knjiga Markusa Zusaka. Na prvi pogled, s obzirom na to da još nisam bila naviknula čitati velike knjige, prepala sam se njezine veličine i broja stranica. Bilo je to negdje na kraju srednje škole. Tijekom preddiplomskog studija ipak sam je odlučila kupiti - i napokon pročitati. Vrlo brzo shvatila sam kako doista nije bilo ikakva razloga za strah od tolikog broja stranica jer sam je pročitala u dahu. I dalje je jedna od najdivnijih knjiga koje sam pročitala. Kao i jedna od onih koje su jaaako utjecale na moje emocije. Plakala sam na mnogo dijelova i posljednjih pedesetak stranica u komadu. A ono čemu me je naučila i na što me je podsjetila jest: Svaka je knjiga vrijedna. Bez obzira na njezinu tematiku ili funkciju, ona ima iznimno veliku vrijednost. Može smiriti ljude u vrlo teškim i stresnim životnim situacijama. Može podučavati. Može imati snažan utjecaj.

Prije nekoliko godina pročitala sam Pripremanje za poeziju Vlade Marteka i napisala osvrt za Najbolje knjige . No ta me je konceptualna knjižica nadahnula i na drugi način, onaj poetski. Tako su nastale tri pjesme ili možda samo tri koncepta zapisana u poetskom obliku koje donosim u nastavku. I. Kako bi bilo ponovno se vratiti prirodi? Odbaciti tu toliko nepotrebnu, suvišnu tehnologiju Društvene mreže Televiziju Radio ne - glazba je itekako potrebna Pjesme su potrebne... Vratiti se prirodi Odbaciti nepotrebno znanje Koje samo opterećuje ionako preusku ljudsku memoriju Zašto sam krenula na faks? Da se udaljim od ljudi? Da se udaljim od prirode? Od ljudske prirode? Da odem u grad i izgradim karijeru? - U području u kojem ju je nemoguće izgraditi Jesam li pokušala ostvariti nemoguće? Ili otkriti sebe - Ili se udaljiti od sebe... Kako bi bilo ponovno se vratiti u prirodu? Bih li onda konačno pronašla i sebe? II. Neka netko ismijava pjes

Jorgea Bucaya otkrila sam krajem srednje škole, kada sam na poklon za rođendan dobila njegovu najpoznatiju knjigu Ispričat ću ti priču . Nisam ni bila svjesna koliko mi je tada bila potrebna, ali ni koliko ću joj se puta iznova vraćati. O njoj ću (sigurno) pisati nekom drugom prilikom, no ovaj put odlučila sam se za 20 koraka prema naprijed . Ljudi danas jako vole popise, a razmislimo li malo bolje, teško da više i možemo bez njih. S obzirom na to koliko nas informacija svakodnevno preplavljuje, nekako je lakše misli prenijeti na papir, barem u natuknicama, da ih (koliko je to moguće) dovedemo u red. Primijetila sam da za mene to funkcionira. Kad si napišem popis sa zadacima koje trebam obaviti, mnogo mi je lakše doista sve provesti u djelo, a uz to (barem malo) sredim zbrku u glavi. Bucay je pametan čovjek pa je odlučio i drugima olakšati život - napravivši popis koraka koji bi nam trebali pomoći da napredujemo, razvijamo se i rastemo. Pa evo što kaže on, a koji su moji zaključci o t

Kirka je roman autorice Madeline Miller za koji sam saznala prije nekoliko mjeseci - i zapisala ga na popis za čitanje, uz mnoge druge. Kako je protjecalo vrijeme u izolaciji, završila sam knjigu koju sam počela čitati prije nego što se sve ovo s koronom zahuktalo. Trebala mi je neka nova. Pogledala sam na policu s knjigama, onu gdje su mi poredane knjige koje još nisam pročitala, i nijedna me nije privukla. Ima tu krimića, lektire, duhovne literature... Ne znam ni odakle mi sve to. Osjećala sam neku prazninu. Danima sam uživala u Hararijevu Sapiensu i sad sam došla do kraja. I nemam što čitati (kao kada dođete pred ormar i pomislite kako nemate što obući). U međuvremenu je došla plaća i odlučila sam se počastiti knjigama, između ostalih i Kirkom . Nekoliko dana poslije napokon su stigle i nakon kratkog vijećanja koju odabrati prvu, počelo je moje čarobno mitološko putovanje s Kirkom - velikom čarobnicom, Helijevom kćeri, ljubavnicom veličanstvenih ljudi i ne toliko veličanstvenog boga