Priprem(anj)e za poeziju

Prije nekoliko godina pročitala sam Pripremanje za poeziju Vlade Marteka i napisala osvrt za Najbolje knjige. No ta me je konceptualna knjižica nadahnula i na drugi način, onaj poetski. Tako su nastale tri pjesme ili možda samo tri koncepta zapisana u poetskom obliku koje donosim u nastavku.

I.

Kako bi bilo ponovno se vratiti prirodi?

Odbaciti tu toliko nepotrebnu, suvišnu tehnologiju

Društvene mreže

Televiziju

Radio ne - glazba je itekako potrebna

Pjesme su potrebne...

Vratiti se prirodi

Odbaciti nepotrebno znanje

Koje samo opterećuje ionako preusku ljudsku memoriju

Zašto sam krenula na faks?

Da se udaljim od ljudi?

Da se udaljim od prirode?

Od ljudske prirode?

Da odem u grad i izgradim karijeru?

- U području u kojem ju je nemoguće izgraditi

Jesam li pokušala ostvariti nemoguće?

Ili otkriti sebe

- Ili se udaljiti od sebe...

Kako bi bilo ponovno se vratiti u prirodu?

Bih li onda konačno pronašla i sebe?

II.

Neka netko ismijava pjesničko nadahnuće koliko mu drago.

I neka govori da je pravi pjesnik uvijek nadahnut.

I da uvijek gori od želje za pisanjem.

Nije to tako.

Ali ja možda i nisam pjesnik

Pa tko sam onda da govorim?

...

Vlado Martek: "Nisam pjesnik nego čovjek koji piše pjesme."

III.

A onda shvatim da sam i prije Marteka zagovarala sličan koncept poezije.

Samo što ja - za razliku od njega - bar naizgled uspijevam završiti pjesmu.