Krobuk

Knjiga poezije Živke i Sanka Rabara Ogledalo pravo mi je otkriće. Inače se ne mogu pohvaliti velikim poznavanjem i obožavanjem poezije, ali za ovaj godišnji odabrala sam štošta neuobičajeno, pa tako i knjige. O Svili sam već pisala , za mene nije bila neko oduševljenje - za razliku od ove slabo poznate knjižice. Ni ne znam odakle mi, ali našla se u našoj obiteljskoj biblioteci - i na mojem popisu. Prvo što mi je bilo zanimljivo činjenica je da je knjigu napisao bračni par - prije nego što se uopće upoznao. Nisu se poznavali, a pjesme su tako odlično povezane tematikom i senzibilitetom. Živka Rabar o knjizi kaže: "Ovim našim pjesmama zajednička je mladenačka narcisoidnost, samorefleksija i neispunjenost u drugoj osobi. Dva zdenca vode žedne same sebe." Ona nakon Ogledala , nažalost, prestaje pisati, barem koliko mi je poznato. Sanku je ovo jedna od prvih knjiga, nakon koje je napisao još cijeli niz tekstova. On svoju ideju pisanja ove knjige objašnjava riječima: "U '

Ponekad mi se dogodi da jednostavno nemam što čitati. Znam koliko blesavo zvuči čim to stavim na papir, ali tako je. Police pune knjiga i poduži popis preporuka za čitanje samo mi kompliciraju život i zapnem u krugu neodlučnosti. Zatim počnem istraživati web shopove izdavačkih kuća i čitati kratke sadržaje. I tako mi nešto napokon privuče pozornost. Hmmm, Alessandro Baricco. Čitala sam na faksu "Ocean more" i svidjelo mi se kako oblikuje rečenice, taj umjetnički, poetski, pomalo nejasan stil, otvoren za pregršt interpretacija. Svila - zvuči tajnovito, nježno. Na koricama knjige piše: "Dirljiva ljubavna priča, stilsko remek-djelo i književni dragulj čarobne moći." (Sunday Times) Pa tko bi tome odolio?! Kupujem i nosim na godišnji odmor (uz još dvije knjige poezije) - ovaj godišnji potpuno je drukčiji od prijašnjih (i prvi pravi), pa je takav i moj izbor knjiga. Čitam ja tu "Svilu" upijajući toliko potrebno sunce na plaži. Čekam da se nešto dogodi. Ne događa