Otkrića u ogledalu

Knjiga poezije Živke i Sanka Rabara Ogledalo pravo mi je otkriće. Inače se ne mogu pohvaliti velikim poznavanjem i obožavanjem poezije, ali za ovaj godišnji odabrala sam štošta neuobičajeno, pa tako i knjige. O Svili sam već pisala, za mene nije bila neko oduševljenje - za razliku od ove slabo poznate knjižice. Ni ne znam odakle mi, ali našla se u našoj obiteljskoj biblioteci - i na mojem popisu.

Prvo što mi je bilo zanimljivo činjenica je da je knjigu napisao bračni par - prije nego što se uopće upoznao. Nisu se poznavali, a pjesme su tako odlično povezane tematikom i senzibilitetom. Živka Rabar o knjizi kaže:

"Ovim našim pjesmama zajednička je mladenačka narcisoidnost, samorefleksija i neispunjenost u drugoj osobi. Dva zdenca vode žedne same sebe."

Ona nakon Ogledala, nažalost, prestaje pisati, barem koliko mi je poznato. Sanku je ovo jedna od prvih knjiga, nakon koje je napisao još cijeli niz tekstova. On svoju ideju pisanja ove knjige objašnjava riječima:

"U 'Ogledalu' gledam vlastito lice i naličje, površinu i dubinu, iskušavam se, kušam, tražim istinu o sebi."

Ogledanjem autora i čitatelj je potaknut na ogledanje u svoje ogledalo; promišljanje o sebi, životu, svijetu... 

Otkad pamtim, najdraža mi je misaona poezija. A opet, koja poezija nije misaona? Neću sad ulaziti u velike filozofije. Ipak, moram naglasiti da kod poezije volim upravo to što ne postoji jedna jedina moguća interpretacija. Svatko, čitajući je, otkriva neko svoje značenje. Zato u ovom tekstu ne želim nametati svoje ideje o pjesmama. Želim prenijeti one koje su me se posebno dojmile, potaknule me na razmišljanje, u kojima sam i ja ugledala svoj odraz.

Pjesme Živke Rabar

Pjesme Sanka Rabara