Instant-život

I want it all,

I want it all,

I want it all

and I want it now...

Mi, djeca 21. stoljeća, navikli smo sve dobiti odmah, a sve se više toj ideji približavaju i oni stariji.

Fali ti društvo - nazoveš ga, javiš mu se putem društvenih mreža, dođeš do njega autom.

Usamljen si - nađeš nekoga u tren oka, u samo nekoliko klikova, dovoljno je nekoliko puta pomaknuti prst udesno - i - hop - eto ga! Uvijek se nađe netko za akciju.

Pije ti se kava - pripremiš instant - nemaš vremena za tursku.

Jede ti se - odeš do Megića, restaća, pekarnice, dogotoviš nešto polugotovo, odmrzneš nešto zamrznuto.

Želiš biti zdrav - uzmeš vitamine u kapsuli.

Želiš biti fit - naručiš čudotvorni napitak od kojeg se tope kilogrami.

Želiš biti produhovljen - pročitaš nekoliko Oshovih ili Budinih citata na internetu - i eto te!

Želiš malo pažnje - objaviš (polu)golu fotku.

...

Navikli smo dobiti sve odmah.

Sve kontrolirati.

Sve planirati.

Ničemu ne posvetiti više od pet minuta svojega dragocjenog vremena - koje trošimo skrolajući društvenim mrežama, buljeći u ekrane, ne doživljavajući sadašnji trenutak, mjesto na kojem se nalazimo, ljude s kojima jesmo.

Ne možemo zadržati koncentraciju i vlastitu pozornost, a očekujemo od drugih da nam je stalno pružaju.

Da se dive našim ultra super savršenim životima na Instagramu.

Da se zaljubljuju u nas na prvi pogled te na bijelom konju dojašu do nas i na nama kad nam se prohtije.

Da nam čitaju misli.

Da se uvijek slažu s nama.

...

Jednom mora puknuti.

Jednom moramo shvatiti da ne može uvijek biti kako želimo, kako očekujemo, kako nama odgovara.

Nismo na ovome svijetu sami.

I nismo na ovome svijetu bogovi.

Uzvišena bića.

Vrijeme je da shvatimo kako smo dio prirode i društva.

Jedan mali dio svemira.

Možemo puno, ali ne možemo sve.

Vrijeme je da svoju slobodu počnemo koristiti ispravno i da napokon preuzmemo odgovornost!