Zašto mi je "Mali princ" (i dalje) omiljena knjiga

Novelu Mali princ Antoinea de Saint-Exupéryja prvi sam put pročitala u osnovnoj školi, ako se ne varam, u osmom razredu. Bila je to ljubav na prvi pogled. Sjećam se da sam u bilježnicu za lektiru uz bilješke nacrtala i tu dobro nam poznatu naslovnicu - malog princa na njegovu planetu.

Podrška tijekom odrastanja

Danas, 14 godina poslije, shvaćam kolika je sreća i rijetkost zavoljeti nekoga ili nešto odmah tijekom prvog susreta, a još je veća rijetkost da ta ljubav potraje toliko dugo. Priču o malom princu pročitala sam na pragu odrastanja, na prelasku iz osnovne u srednju školu, u trenutku kad počinješ svjesnije donositi odluke o svom životu. Jesam li se već tada više prepoznala u liku (odraslog) pilota, nisam sigurna. U to sam vrijeme još aktivno njegovala svoje talente, posebno crtanje - za razliku od pilota koji primjećuje:

"Ja, međutim, ne znam vidjeti ovcu kroz kutiju. Možda sam pomalo kao odrasli. Izgleda da sam ostario."

Ako sam u prvom čitanju bila sličnija liku malog princa, u drugom sam definitivno više nalikovala pilotu. Bilo je to negdje na prijelazu iz srednje škole na faks. Kao i mnogima, srednjoškolsko razdoblje bilo mi je jedno od najtežih u životu. Udaljila sam se od sredine u kojoj sam odrastala, ali i od same sebe. Zanemarila sam svoje talente što zbog nedostatka vremena, što zbog depresije u koju sam zapala jer se nisam uklapala u novo okruženje. Tada sam se najviše prepoznavala u rečenici:

"Čovjek je usamljen i među ljudima."

Na fakultetu sam ponovno pronašla sebe i svoje ljude. Crtanje je i dalje ostalo samo dio moje prošlosti, ali sam otkrila bojenje i pisanje - nove načine kreativnog izražavanja. Osim toga, u tom sam razdoblju ponovno zavoljela čitanje, posebno zahvaljujući profesorici koja nam je predavala hrvatsku književnost moderne i postmoderne, a koja mi je poslije bila i mentorica za diplomski. Moj je zaključak nakon tih nekoliko godina fakultetskog obrazovanja - koje smatram jednima od najboljih dosad:

"Morat ću pretrpjeti dvije-tri gusjenice želim li upoznati leptire."

Važnost prijateljstva

Život nije ravna linija - više je nalik prikazu otkucaja srca - pun je uspona i padova, i upravo je zato vrijedan življenja. Ono što sam dosad naučila jest to da je najvažnije biti svoj - prihvatiti sebe takvog kakav jesi i marljivo se brinuti o svojim talentima i okružiti se pravim ljudima - s kojima možeš biti ti i koji će te voljeti baš zbog tih tvojih vrlina i mana koje te čine jedinstvenom osobom. Predivnu poruku o važnosti i ljepoti prijateljstva dala nam je lisica, upravo mi je njezin odnos s malim princem najdraži:

"Poznaje se samo ono što se pripitomi (...) Ljudi više nemaju vremena da bilo što upoznaju. Kupuju već gotove stvari kod trgovaca. Ali kako ne postoje trgovci prijateljima, ljudi više nemaju prijatelja. Ako ti želiš prijatelja, pripitomi me! (...) Treba da budeš vrlo strpljiv (...) Prvo ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, u travu. Ja ću te gledati krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor svih nesporazuma. Ali ćeš svakog dana sjesti malo bliže..."

Ljubav

Osim o prijateljstvu, ova nas knjiga uči i o ljubavi - iako jedno ne može bez drugoga. Odnos malog princa i njegove ruže proteže se cijelom pričom i doista je kompleksan. Meni je ruža iritantna, prezahtjevna i umišljena, ali malom princu puno znači - i to je najvažnije. Svaka je ljubavna priča jedinstvena i stoga se ne može uspoređivati. Uostalom, svaki je odnos drukčiji. Malom princu bilo je potrebno udaljiti se od svoje ruže i upoznati mnoge druge kako bi shvatio koliko je voli, ali i koliko ona voli njega.

"Ništa tada nisam shvaćao. Morao sam ga cijeniti prema onome što radi, a ne prema onome što govori. Mirisao je i nadahnjivao me. Nikad nisam smio pobjeći. Morao sam osjetiti nježnost skrivenu iza jadnih lukavosti. Cvijeće je tako puno proturječja! No, bio sam premlad da bih ga znao voljeti."

Briga o okolišu, politika, životne mudrosti...

Možda prije nisam obraćala pozornost na to, ali mali princ svojim primjerom pokazuje i koliko je važno voditi brigu o okolišu. Vrijedno održava svoje vulkane, bori se protiv baobaba, čuva svoju ružu, a brine se i o sigurnosti ovce koju mu je nacrtao pilot.

"Kad ujutro urediš sebe, moraš pažljivo urediti i svoj planet", kaže on.

Nadalje, u svojim posjetima drugim planetima/asteroidima mali princ, među ostalima, upoznaje kralja koji odlično objašnjava temeljnu funkciju i smisao vlasti. Kralj se možda čini pomalo budalast jer očekuje od svih da izvršavaju njegove zapovjedi, ali njegovi zahtjevi i nisu toliko budalasti. On, naime, naređuje samo ono što osoba može izvršiti:

"Treba od svakoga zahtijevati onoliko koliko može učiniti. Vlast se prvenstveno temelji na razumu. Da ti svom narodu narediš da se baci u more, došlo bi do revolucije (...) Ako bih, dakle, naredio nekom generalu da se pretvori u morsku pticu, i ako taj general ne bi poslušao moju naredbu, ne bi to bila njegova pogreška, već moja."

Kralj mi je možda i najdraži lik kojega je mali princ posjetio jer je zapravo pun mudrosti. Tako, uz objašnjenje vladarskih funkcija i dužnosti, govori i o jednom od najvećih izazova svakog pojedinca:

"Neizmjerno je teže suditi samome sebi nego drugome. Ako uspiješ pravedno suditi samome sebi, bit ćeš pravi mudrac."

No, naravno, nije on jedini lik koji prenosi temeljne životne mudrosti. One se protežu cijelom knjigom. Zapravo mi je u njoj najdraže upravo to što koju god stranicu otvorite, pronaći ćete nešto važno. Osim toga, ova priča zrači toplinom, pruža utjehu, podsjeća na ono vrijedno u životu... 

Mislim da nema bolje knjige kojom mogu obilježiti i proslaviti prvi rođendan Krobuka od Malog princa jer je definitivno jedna od najvažnijih i najvrednijih u mom životu.