"Ja sam Malala" - podsjetnik na vrijednost obrazovanja

"Kako u 21. stoljeću mogu spriječiti 20.000 djevojčica da idu u školu?" pita se najpoznatija pakistanska djevojčica u svijetu. Isto si pitanje postavljam i sama dok čitam njezinu autobiografiju. Dok je Malala Yousafzai proživljavala grozote koje opisuje u svojoj knjizi Ja sam Malala (koju je napisala s Christinom Lamb) - napade talibana, rat u svojoj voljenoj dolini Svat, zabranu školovanja djevojčica, prijetnje smrću članovima obitelji i poznanicima te u konačnici pokušaj ubojstva i borbu za vlastiti život - ja sam se brinula zbog školskih testova, glupavih svađa s prijateljima i ostalih muka koje more tipične tinejdžere na ovim prostorima. Naravno da nisam pratila što se događa u dalekom Pakistanu. Tko bi tada i pomislio da je mojim vršnjacima negdje u svijetu najmanji problem, pa čak i jedna od najvećih želja, pisanje testa iz matematike? 

Povijest je učiteljica života?

Nekoliko godina poslije čula sam za Malalu, doznala sam da je riječ o djevojčici koja se bori za pravo na obrazovanje, kao i da odlazak u školu nije nešto što se podrazumijeva svagdje u svijetu. Naravno, i dalje nisam bila najsretnija kad sam morala u školu. Nedavno sam napokon uzela u ruke njezinu biografiju i pročitala njezinu priču. Ono što sam pročitala rastužilo me, ali i razljutilo. Doista, kako je moguće da se prije malo više od desetljeća dogodilo sve ono o čemu Malala piše? Tijekom povijesti svjedočili smo brojnim ratovima i nemirima te širenjima raznih nehumanih ideja - i čini se da smo malo naučili na tim pogreškama. Prije samo desetak godina talibani su tisuće ljudi uspjeli uvjeriti u svoje lude ideje te počiniti teške zločine nad nedužnim civilima i aktivistima bez gotovo ikakve kazne, a sve pod krinkom poštovanja islamskih načela i Kurana. Nijedna nas religija ne uči nasilju, pa ipak se riječi iz Biblije, Kurana i drugih svetih knjiga iskrivljuju te koriste u pogrešne svrhe, toliko pogrešne da netko pomisli kako je ispravno napadati i ubijati učitelje, žene i djecu - u ime svoje vjere i religije. 

Moj glas vrijedi iako sam žena

Premda sam se zgrozila čitajući o Malalinu djetinjstvu - jer nijedno dijete ne zaslužuje odrastati u ratnom okruženju, istodobno sam bila zadivljena njezinom hrabrošću, ustrajnošću i predanošću svome cilju - borbi za obrazovanje i prava žena i djevojčica. Pritom joj je veliki uzor i podrška bio njezin otac, učitelj, aktivist i borac za ljudska prava. Zahvaljujući njemu Malala je odmalena bila svjesna svoje vrijednosti i važnosti korištenja svoga glasa iako je živjela u Palestini, zemlji gdje su žene uglavnom zatvorene kod kuće, brinu se o djeci i kućanstvu, a na ulicu izlaze samo u pratnji muškarca s kojim su u srodstvu. Nevjerojatno, ali talibani su zahtijevali još stroži tretman pakistanskih žena i ljudi općenito, među ostalim pokrivanje žena burkama i zatvaranje škola za djevojčice.

Je li se Coelho ikada susreo s talibanima?

"Netko mi je poklonio primjerak Alkemičara Paula Coelha, priče o malom pastiru koji putuje do piramida u potrazi za blagom, premda je ono cijelo vrijeme u njegovu zavičaju. Bila sam oduševljena knjigom i stalno sam je iznova čitala. 'Kad nešto želiš, čitav se svemir uroti da ti to pomogne ostvariti', piše u knjizi. Sumnjam da se Paulo Coelho ikada susreo s talibanima ili našim beskorisnim političarima", piše Malala koju su 9. listopada 2009. talibani pokušali ubiti ispucavši joj tri metka u glavu. Kako su joj poslije rekli, nije to bilo zbog njezine borbe za obrazovanje djevojčica, nego zato što je "klevetala njihova nastojanja da uvedu islamski sustav". Zahvaljujući predanom radu nekoliko pakistanskih i britanskih liječnika Malala je preživjela i nastavila svoje obrazovanje i borbu. 

Mogu li jednog dana - što prije - svi ljudi biti sretni?

"Mir u svakom domu, svakoj ulici, svakom selu, svakoj zemlji - to je moj san. Obrazovanje za svakog dječaka i djevojčicu na svijetu. Sjediti i čitati knjige sa svim mojim prijateljicama iz škole moje je pravo. Vidjeti sve ljude nasmijane moja je želja", zaključuje Malala koja do danas nije odustala od svoje misije.

Ja sam Malala knjiga je o kojoj i danas vrijedi pisati i govoriti. Ona je podsjetnik na važnost obrazovanja. Na opasnosti koje donosi neznanje. Na vrijednost svakog djeteta, svakog čovjeka. Na moć pojedinca. Na moć ljudskoga glasa.