Pokušaj otkrića tajni života i smrti
"Kada biste znali točan datum svoje smrti, kako biste proživjeli život?"
Život i smrt
Vječno je ljudsko pitanje ono o smislu života. Zašto živimo? Koja je naša uloga na ovome svijetu? Je li naša sudbina već zacrtana ili smo sami krojači vlastite sreće? Koliko doista možemo utjecati na ono što nam se događa? Glavni likovi bili su djeca kada su se susreli s time. Bili su ljetni praznici, a oni su se dosađivali. No i u drugim okolnostima u nekome trenutku zapitali bi se isto.
Kada je Daniel doznao da u njihovoj blizini postoji vidovnjakinja koja može otkriti kada će umrijeti, najstarija sestra Varya najviše je sumnjičava, no brat je uvjerava da je bolje znati "kako bi sve napravio prije toga". Poslije i sama rišika, kako je Varya zove, otkriva kako je upravo to bio njezin motiv. Nije naplaćivala svoje usluge. Htjela je pomoći drugima, olakšati im život.
Bez obzira na namjere, upitno je je li takvo znanje doista blagoslov ili prokletstvo. Kao i ostvaruje li se ono poput placeba ili zato što je tako trebalo biti. Jesu li si likovi sami odabrali sudbine ili su one doista bile zacrtane. Sve ovisi o tome u što vjerujete. No na kraju svi umiru, zaključuje Daniel, a Eddie dodaje kako to "nikad ne olakša stvari", i u pravu je. Smrt je neizbježna i bojimo je se zbog neizvjesnosti, jer ne znamo što nas čeka, hoćemo li nestati, pretvoriti se u neki drugi oblik, prijeći u drugu dimenziju... Ono što ne možemo izbjeći (ako zanemarimo samoubojstvo) jest život, na čemu možemo zahvaliti svojim roditeljima. I tu ponovno dolazimo do pitanja njegova smisla.
U tom kontekstu zanimljive odgovore nude Raj i Luke.
Bog i vjera
Kada govorimo o smislu života, gotovo je nemoguće ne spomenuti boga i vjeru. Bilo da smo religiozni ili ne, trebamo priznati kako je vjera odigrala veliku ulogu tijekom povijesti, a ima je i danas. U ovoj knjizi toj je temi posvećen podosta velik dio. Naglašeno je kako su Goldovi židovska obitelj i iako nijedno od njihove djece nije praktičan vjernik, vjera je svima obilježila život te mnogo promišljaju o njoj.
Kada su kao djeca odlučili posjetiti vidovnjakinju, Varya je osjećala krivnju i razmišljala o svemu što je učila u hebrejskoj školi, kao i o svojim roditeljima kojima "ne bi bilo drago što je tu", no zaključuje:
"Bog kao da nikada ne reagira. Rišika će joj barem odgovoriti."
Klara, mađioničarka, dugo je mislila kako se jako razlikuje od svojega oca, da mu je potpuna suprotnost, a onda je zaključila da magija i vjera i nisu toliko različite, štoviše, da su jedno te isto:
"Možete to nazvati tajnim vratima, skrivenim pregratkom ili Bogom, ali zapravo je riječ o zamjenskom elementu za ono što nam je neznano. O mjestu na kojem nemoguće postaje moguće."
Daniel također puno promišlja o vjeri. Nekad ne vjeruje, nekad pokušava vjerovati, odlazi pa se vraća Bogu, a ta ga je tema i povezala s Mirom, koja potrebu za Bogom uspoređuje s potrebom za umjetnošću - "zato što nam pokazuje ono što je moguće".
Obitelj
Već u promišljanjima o vjeri može se uočiti važnost obitelji za Goldove. Iako si prkose, skrivaju nešto, zamjeraju, odlaze jedni od drugih... vole se. Uostalom, kao i svaka obitelj. Oni koji je nemaju to ne mogu shvatiti. Tako Raj Klari jednom prilikom govori:
"Znam da su oni tvoja obitelj (...) Ali da nisu, ni tebi se ne bi sviđali."
S druge strane, oni koji imaju obitelj - posebno brata ili sestru - znaju kako ti odnosi itekako utječu na osobni razvoj pojedinca. A sama pomisao na njihov gubitak nepodnošljiva je.
Prošlost - sadašnjost - budućnost
Vratimo li se ponovno na početak i susret četvero braće s vidovnjakinjom te pitanje sudbine, dobit ćemo njezin odgovor:
"Želiš znati budućnost?" Žena upre slobodnom rukom u Varyu. "Pogledaj u ogledalo."
Čini mi se da rišika i nije toliko vidovita koliko dobro čita ljude pa na temelju toga zaključuje koliko će dugo netko živjeti. Osim toga, svjesna je da svojim postupcima danas ispisujemo ono što će biti sutra. Svaki uzrok ima svoju posljedicu. Pa vode li isti postupci, kao prema nekoj formuli, uvijek istim posljedicama?
Jednako tako držimo li se stalno prošlosti, nećemo napredovati. Nevjerojatno, ali mnogima to odgovara. Mnogima je to poput zone komfora iz koje im je teško izaći jer su se naviknuli i ne usuđuju se išta mijenjati.
Magija, snovi i stvarnost
U kontekstu življenja u sadašnjem trenutku neki misle da nema mjesta sanjarenju i mašti. Kako jednostavno treba prihvatiti stvarnost takvu kakva jest. Naravno da se ne slažem s tim. Treba sanjati, planirati, vjerovati, ali zadržati dozu realnosti i ne dopustiti da mašta prevlada.
Klarina ideja je zanimljiva:
"Većina odraslih tvrdi da ne vjeruje u magiju, ali ona zna da to nije istina. Zašto bi onda itko zaigrao na kartu trajnosti - zaljubio se, imao djecu, kupio kuću - usprkos svim dokazima da takvo što ne postoji? Trik nije u tome da ih preobrati, nego da ih nagovori da to priznaju."
Ona pokazuje kako je svijet izgrađen na magiji. Doista, kad ne bismo vjerovali u određene ideje, ne bismo postupali u skladu s njima. Jako puno toga - dobrog i lošeg - činimo samo na temelju naših uvjerenja.
Ljudi se vole dijeliti na one koji se vode razumom i one koji se vode srcem. Kao da je sve tako jednostavno. Polarno. Ili razmišljaš ili vjeruješ i voliš. Oni koji su bliži drugoj skupini nazivaju se i sanjarima. Vjeruju nekom unutarnjem osjećaju, intuiciji, ne samo onome što mogu opipati. Klara je jedna od njih.
"Snovi su ti bili preveliki, a kosa predugačka, stalno ti se zapletala u užad, ali si se vrtjela visoko na stropu, nikad nisam vidio ništa slično, i mislio sam da se nikad nećeš spustiti. Nisam spreman odustati. A mislim da nisi ni ti. Želiš li se stvarno skrasiti? Zaposliti se negdje gdje ćeš premetati papire ili raditi s tuđim novcem?"
Primjedbe
Objavi komentar