Crvenkapica nas uči - učiti

Od svih bajki koje smo kao djeca čitali vjerujem da je mnogima jedna od omiljenih upravo Crvenkapica braće Grimm. Priču o djevojčici s crvenom kapom/šeširom koja na putu do bake u šumi sretne zlog vuka rado smo čitali, slušali i pripovijedali, a njezin smo lik birali kao kostim za maškare, ali i temu crteža, slika, predstava... Roditelji su je, pak, nerijetko koristili kao pouku svojoj djeci ističući kako ih trebaju slušati ako ne žele doživjeti sličnu sudbinu i upravo se u tom kontekstu ova bajka najčešće interpretira. Osim toga, neki u Crvenkapici pronalazi erotske konotacije, no nećemo si potpuno uništiti uspomene iz djetinjstva. Vratimo se njezinoj odgojnoj strani.

Odmah na početku priče majka Crvenkapici daje jasne upute što i kako treba napraviti, naizgled ne ostavljajući prostora za ikakvu pogrešku:

"Evo ti kolača i boca vina, pa odnesi baki, da se malo okrijepi, bolesna je i slaba. Pođi što prije, dok nije pripeklo; kad budeš vani, idi što ljepše i ne skreći s puta; možeš pasti i razbiti bocu, pa baka neće što imati. Kad joj dođeš u sobu, ne zaboravi joj zaželjeti 'dobro jutro'; nemoj zavirivati naokolo, po kutovima."

Naravno da se svaki roditelj brine kada njegovo dijete počne samostalno nešto raditi, kad je na pragu odrastanja, no treba imati na umu da je nemoguće sve kontrolirati, kao i da je nemoguće nikad ne pogriješiti. Iako je Crvenkapica obećala da će slušati majku, nije svjesna svih opasnosti koje ju čekaju u šumi*. Tako braća Grimm njezin susret s vukom opisuju:

"Nije znala, kako je to zla životinja, pa se nije ni bojala"

Ja se, zapravo, divim dječjoj hrabrosti. Ok, u ovom se slučaju Crvenkapičini postupci više mogu povezati s naivnošću nego s hrabrošću, ali moram istaknuti koliko me fascinira ta dječja neustrašivost. Možda su djeca doista takva jer nisu svjesna svih mogućih opasnosti, ali čini mi se da odrasli u njih usađuju previše (nepotrebnih) strahova - prvenstveno onih s kojima se i sami bore. Majka Crvenkapicu upozorava da bi mogla pasti umjesto da je ohrabruje u prvim samostalnim koracima. Ne mogu ne primijetiti kako često i današnji roditelji svoju djecu koče u pokušajima penjanja, skejtanja, rolanja, plivanja i mnogo čega drugog unatoč njihovim željama i sposobnostima da to naprave. Jedno je sprečavati ih u nečemu što je doista opasno, i u tom im slučaju na primjeren način treba objasniti zašto im to nije dopušteno, ali najčešće im treba dopustiti da pokušaju, da se usude, naprave sami ono što žele i vjeruju da mogu - da na temelju vlastitog iskustva nauče što je dobro za njih, a što nije. 

Nekoliko mjeseci radila sam kao animatorica u igraonici. Ondje smo imali zid za penjanje ispod kojeg su bile strunjače. Ipak, pravilo kojeg su se sva djeca trebala pridržavati glasilo je: "Nema skakanja sa zida!" Mnogi su ga se držali, ali mnogi su ga i kršili. Tako je jedan dječak nekoliko puta skočio i ja sam ga upozoravala na to naše pravilo, a on me cijelo vrijeme uvjeravao da je dovoljno velik, da zid nije toliko visok i da on to može. U neku bih se ruku i složila s njim, ali s obzirom na to da sam bila odgovorna za njega, morala sam ga upozoriti. Tako smo mi to ponovili nekoliko puta - on je skakao, ja sam ga upozoravala - nitko nije odustajao. Sve dok nije uganuo gležanj. Tad sam mu mogla reći: "Eto, rekla sam ti", ali vjerujem da je i sam skužio - i naučio.

Koliko se god trudimo djeci, pa i odraslim ljudima, dokazati da u nečemu griješe, uvijek će najbolje naučiti na temelju vlastitog iskustva, na svojim greškama. "Ljudski je griješiti", "Na greškama se uči"; "Tko radi, taj i griješi"; "Možeš izbjeći pogrešku samo ako ne radiš - ništa" - samo su neke od narodnih mudrosti koje to dokazuju.

Mislim da nitko ne može zamjeriti Crvenkapici što je skrenula s puta, ponajprije zato što je čovjek, dijete, i nije imala loše namjere. Skrenula je jer je uočila ljepotu prirode koja je okružuje i htjela je dio toga prenijeti svojoj baki koja je preslaba da bi sve to mogla doživjeti sama. Mislim da nas Crvenkapica uči - učiti, samostalno donositi odluke, priznati kad smo pogriješili, poštovati, ali i propitkivati roditeljske savjete i upute. I zato je vrijedi i dalje čitati, prepričavati, pripovijedati, kreativno prikazivati i prenositi novim generacijama.

*Šuma i putovanje česti su motivi u bajkama i odlično simboliziraju podsvijest, život i odrastanje.