Što sam primijetila nakon mjesec dana meditacije?

Sjednite, zauzmite ugodan položaj i zatvorite oči. Blage riječi popraćene laganom muzikom ili zvukovima prirode. Bolovi u leđima, migoljenje, trnci u nogama i misli koje lete na sve strane.

Zvuči li vam poznato?

Ako ste ikada pokušali meditirati, vjerujem da vam je itekako poznat ovaj osjećaj.

No premda meditacija može biti izazovna, redovito slušamo o njezinim blagodatima. Danas se i ja priključujem tom "klubu" i dijelim s vama što sam primijetila nakon mjesec dana gotovo svakodnevne meditacije. 

Želim naglasiti ono što je očito: moje je iskustvo potpuno individualno. Ne mora značiti da će vama donijeti jednake rezultate. Ali želim vas potaknuti da pokušate i otkrijete što će vama donijeti.

• fokusiranija sam 
• blaža sam prema sebi
• sigurnija sam u sebe i svoje mogućnosti
• pozitivnije pristupam životnim izazovima
• otvorenija sam (za nove ideje, učenje, odnose...)
• dobila sam 2 poslovne ideje te nekoliko manjih za Krobuk (među kojima je i ovaj tekst o meditaciji 😊)

Ako se ovo dogodilo u mjesec dana, zamislite samo koliki potencijal ima dugoročna redovita meditacija!

Malotko zna da sam se odvažila na pokretanje Krobuka upravo zahvaljujući meditaciji. Bilo je to sad već davne 2020., u vrijeme koronakrize, rada od kuće i (pre)velike izoliranosti. 

Iz nekog razloga sjedenje ili ležanje u više-manje udobnom položaju i pokušaji fokusiranja na disanje na mene djeluju priljevom kreativnih ideja. I ne samo toga nego i kristaliziranja onoga tko sam i koja je moja svrha. Što je ono u čemu sam dobra, što volim i trebala bih raditi. Na što bih se trebala odvažiti. Meditacija me podsjeća na moju prirodu, koju povremeno pokušavam promijeniti, prilagoditi okolini, onome što mi je izvana nametnuto kao dobro za mene. Podsjeća me na moj potencijal, koji ne ostvarujem zbog nerealnih strahova.

Walt Disney navodno je rekao da možemo ostvariti sve što možemo zamisliti. Pipi Duga Čarapa kaže: Nikad to još nisam napravila, stoga smatram da to mogu. To je način razmišljanja kojim se i ja nastojim voditi. A meditacija (uz još neke alate o kojima ću poslije pisati) mi definitivno pomaže u tome.

Godinama sam željela uvesti tu praksu u svoju rutinu, ali uglavnom je taj entuzijazam prolazio nakon nekoliko dana i odustala bih. Nakon posjeta Indiji u prosincu prošle godine, kad sam ponovno meditirala nakon dugo vremena, u gradu meditacije i joge Rishikeshu, i to punih sat vremena, shvatila sam da je došlo vrijeme da je stvarno počnem redovito prakticirati. Zanimljivo je da je i moj partner donio isti zaključak te smo odlučili početi zajedno meditirati.

To je potrajalo relativno kratko zbog životnih okolnosti koje nismo mogli predvidjeti i kontrolirati. Ali nastavila sam samostalno meditirati uz vodstvo Vanesse, tj. Mindfulnessa Yoge. Za njezino otkriće moram zahvaliti svojoj sestri Kristini koja mi ju je otkrila podijelivši sa mnom svoja iskustva, ali i kreirajući Win-win talks podcast s Vanessom.

Sretna sam što sam konačno uvela meditacija u svoju rutinu i svakako je planiram nastaviti prakticirati. Zahvaljujući tome napisala sam i ovaj tekst - prvi tekst za blog nakon 2 godine! Tko zna što će mi još donijeti? 

Ako vam se sviđa ova tema ili ste i sami pokušali meditirati, pišite mi. Voljela bih čuti vaša iskustva!